ĐURĐEVDAN: IZGLEDA DA JE GORAN BREGOVIĆ STVARNO AUTOR OVE PESME

ĐURĐEVDAN: IZGLEDA DA JE GORAN BREGOVIĆ STVARNO AUTOR OVE PESME

Miljan David Tanić duboko je zagazio u istoriju pesme „Ederlezi“, odnosno „Đurđevdan“, koju je Goran Bregović napisao za film „Dom za vešanje“ (1988). Nakon što je sve istražio i ispitao, ostalo je samo pitanje: zašto niko ne veruje da Bregović može da napiše pesmu?

Piše: Miljan David Tanić // Foto: Screenshot

Dobro se sjećam, kao da je juče bilo. Imao sam šest godina, društvene mreže nisu bile ni u zamisli, a Jugoslavija je bila u hajpu kakav niko nikad nije vidio – Dom za vešanje. Godina je 1988, ja mršav, sitan, ne sjećam se ni ko me je vodio u bioskop, ali se sjećam da me je stampedo umalo ugušio. I to na matine predstavi. Jagma za filmom bila je nezapamćena, a svemu je dosta doprinijela muzika za film koju je komponovao Goran Bregović, tada na vrhuncu panjugoslovenske slave. Koju god radio stanicu da uključiš, koji god od dva kanala da okreneš – ili izvještaji i intervjui u vezi s filmom, ili „Kustino oro“, ili „Ederlezi“. Sveopštem hajpu doprinijela je i činjenica da je nešto malo prije filma objavljen i posljednji album Bijelog Dugmeta – Ćiribiribela. Na tom albumu bila je srpskohrvatska verzija pjesme „Ederlezi“ – „Đurđevdan“. I kao što to na ovim prostorima biva – pjesma je ubrzo prešla u legendu.

Legende

S jedne strane među našim narodom svjetlosna brzina kojom pjesme postaju narodne i zaboravi da se ih je zapravo prije kratkog vremena komponovao živ čovjek nije ništa neobično – noviji primjeri su svakako „Kosovski božuri“ (poznatiji kao „Ej, dragi, dragi, božurove sadi“), „Pukni zoro“ i u crkvenim krugovima „Tjelo Hristovo“ Miodraga Govedarice (obradu snimila čak i Madam Piano), za koje se vjeruje da su narodni napjevi, iako su kompozitori živi i zdravi.


No, mitomanija koja se nadvila nad pjesmom „Đurđevdan“ dostigla je razmjere o kojima mnogi mogu samo da sanjaju. Ne samo da su ljudi zaboravili da je to čedo Gorana Bregovića – došli smo do stadijuma da i mediji koji pretenduju na to da budu ozbiljni izvještavaju svake godine iznova kako je „Đurđevdan“ tobože nastao ni manje ni više nego na putu za Jasenovac.

Đurđevdan i Jasenovac

Mit o navodnom nastanku „Đurđevdana“ proširio se kao požar kada su razni mediji objavili priču kako je istoričar umjetnosti Žarko Vidović pričao da je u jednom od „vozova smrti“, koji su transportovali zarobljenike u Jasenovac, a u kojem i je sâm bio, na Đurđevdan 1942. godine jedan zatvorenik najednom zapjevao „Proljeće na moje rame slijeće, đurđevak zeleni, svima osim meni“. Momak je navodno bio član KUD „Sloga“, a pjesma se zatim – kako priča veli – proširila kroz sve vagone i odjednom su je svi zatvorenici pjevali. Ustaše su potom zatvorile sve prozore na vagonima, tako da su se mnogi zatvorenici ugušili.

Osim što zvuči potpuno holivudski – postoji gomila pitanja u vezi s ovom pričom koja naprosto ukazuju na ogromnu vjerovatnoću da je ista izmišljena.

Pitam se pitam

Kako je dakle moguće da 1988. godine, u jeku najveće popularnosti pjesme, niko ni riječ nije zucnuo o njenom navodnom porijeklu? Zašto je Žarko Vidović tada ćutao? Zašto Bregović nije ništa rekao? Kako je moguće da je u jednom intervjuu naveo Đorđa Balaševića i njegovu „Priču o Vasi Ladačkom“ kao inspiraciju za stih „... a ja nisam s onom koju volim“, a nije „pravi“ izvor pjesme? Ne znači li to onda da je taj stih i kod Balaševića zapravo pozajmljen od jasenovačkih logoraša, a nigdje nije potpisano?

I kako to da i dan danas, Emir Kusturica, trenutno najveći sin srpskih naroda i narodnosti, na tu temu ne kaže ništa? I na kraju, kako pomiriti ovu priču s onom drugom pričom, da je pjesma nastala među Romima odvođenim na Staro sajmište, čemu je navodno Carevac lično bio svjedok?

Dekonstrukcija

Iako s jedne strane razumijem da većina ljudi na ovim prostorima smatra kako je Bregović „pokrao sve“ (iako većina ne može baš da taksativno navede šta je to „sve“), s druge strane ne mogu da se otmem utisku kopi-pejst novinarstva koje bez ikakve kritičke misli prenosi „vijesti“. Čak je i RTS snimio emisiju o ovome, a u istoj je govorio sada već pokojni Žarko Vidović lično. Dakle – nije mu niko metnuo riječi u usta. No, zaista i dan danas ne shvatam šta mu je sve to trebalo.


Prvo, ne mogu da zamislim scenario u kojem Bregović uzme takvu pjesmu, potpiše Balaševića i „tradicional“, a da niko skoro dvije i po decenije ne kaže ništa. Nije kao da je Jasenovac bio tabu tema o kojoj se nije smjelo pričati, pa je pjesma otišla u zaborav.

Pitao sam najvećeg poznavaoca opusa Bijelog Dugmeta – Dušana Vesića – o ovoj temi i saznao da sâm Bregović kaže da nije tačna. Dobro, reći ćete da da Brega laže.

Takođe sam čeprkao o tome odakle potiče zapravo taj potpisani „tradicional“. Do 1988. ta pjesma ni na koji način nije postojala kod nas – i ponovo, hvala Vesiću, saznajemo da stvarno nije. Bregović i Laza Ristovski su snimali rumunske cigane, koji imaju sličnu pjesmu. No, kada je Bregović napravio „Đurđevdan“, oni niti su prepoznali svoju pjesmu, niti su bili u stanju da je odsviraju. Stoga se slobodno može reći da je njegova.

Nabasao sam i na priču da je Đurđevdan nastao među Romima koji su odvođeni na Staro sajmište, a čemu je Carevac bio svjedok. Kako Carevac koji je umro 1965. može biti svjedok – niko nije mogao da mi odgovori. Ali ako uzmemo – eksperimenta radi – da su obe priče tačne, kako ova o Jasenovcu, tako i ova o Starom sajmištu, dolazimo do sljedećeg: koja je vjerovatnoća da istovjetna pjesma, u vrijeme nepostojanja masovnih medija, nastane na tolikoj razdaljini između Jasenovca i Beograda, a da onda nestane iz kolektivnog sjećanja? Odgovor je: veoma mala.

Naposljetku – da li iko zaista vjeruje da Emir Kusturica, čija se javna aktivnost svela najviše na dičenje srpstvom, ne bi rekao neku riječ na ovu temu da je priča tačna?

Zaključak

Iako svi volimo primamljive mitove koji dosežu romantičarske visine, treba biti trezven i ne zanositi se. Pjesma je nekad samo to – pjesma. No, odgovor na pitanje zašto je Žarko Vidović pričao tu priču, posebno tako kasno, a ne ranije, nažalost nikada nećemo dobiti.

?>